Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. (Iv 20, 9)
U vrtlogu užurbane svakodnevice s ciljem da se što prije i što više zaradi te da se uzdigne do slave, moći i vlasti, čovjek se u svemu tome gubi, ne snalazi se i nije sretan. Takav stresan život ne daje čovjeku nikakvu nadu da će sutra biti bolje, jer i sve ono što postigne takvim načinom života čovjeka ne ispunjava, ne donosi mu mir. I, ono što je još gore, čovjek je svakim danom sve bliže smrti. Hoće li smrt donijeti čovjeku toliko željeni mir ili propast? Čovjek ne želi umrijeti nego živjeti. I to vječno.
Sveto Pismo donosi čovjeku upravo takvu Radosnu vijest: čovjek je stvoren da bi živio vječno i da bude sretan. Bog je u početku sve skladno stvorio i čovjek je, dok je bio s Bogom povezan, bio sretan. Nered koji je čovjek sam sebi stvorio posljedica je grijeha, odijeljenosti od Boga, pobune protiv Boga.
No, Bog, koji je samo milosrđe, nije digao ruke od čovjeka, ni nakon njegova grijeha nije ga prestao tražiti. Sveto Pismo nam donosi nebrojena svjedočanstva Božje ljubavi prema grešnom čovjeku. Vrhunac te Božje ljubavi, kao što reče Papa Franjo, očitovao se u osobi Isusa Krista Sina Božjega: „Lice milosrđa nebeskoga Oca je Isus Krist. Milosrđe je postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta.“ Isus se približio čovjeku postavši čovjekom i svojim je riječima, životom i djelima pokazivao dokle sve ljubav Božja može ići. „Sva znamenja koja je Isus činio, prije svega prema grešnicima, siromašnima, isključenima, bolesnima i onima koji trpe, bila su u znaku milosrđa.“ (Papa Franjo). Ta je Božja ljubav prema čovjeku Isusa dovela do muke i smrti na križu. I bio je položen u grob. Ali, ne da u njemu ostane. Treći je dan Isus uskrsnuo i njegov je grob ostao otvoren i prazan. Pobijedio je smrt i zauvijek živi. U slavi je nebeskog Oca koju je milosrdni Otac i za nas pripravio, za to nas je stvorio. Po Isusu imamo sigurnu nadu života vječnoga.
Isusov prazan grob i nama je danas poziv da poput Ivana evanđelista „vidimo i povjerujemo.“ A da bi se to dogodilo potrebno je „poznavati Pisma da Isus treba ustati od mrtvih.“ I u ovom Izvanrednom jubileju milosrđa, koji je Sveti otac Papa Franjo proglasio za ovu godinu, živa je njegova želja a s Njime i cijele Crkve da uspijemo svi „vidjeti i povjerovati“ da je Isus uskrsnuo, da je živ i da se u Njemu očituje Božje milosrđe za svakoga čovjeka. I zato smo pozvani otvoriti i čitati Sveta Pisma, jer ona o tome svjedoče. Samo tako moći ćemo i mi poput Isusa svim potrebnim ljudima oko sebe očitovati Božju ljubav i milosrđe. Imamo za to nebrojene mogućnosti.
Uvjeren sam da ćemo ovoga Uskrsa i sami osjetiti Božje milosrđe u sakramentu pomirenja i naši će odnosi s drugim ljudima biti puni ljubavi i kao takvi očitovat će Božje milosrđe. Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Uskrs.
Dražen, biskup